Prvo ti se ispričavam što odgovaram dva tjedna kasnije. Nosilo me na sto strana, pa evo ti i sad pišem s broda, na povratku s Visa gdje sam sinoć igrao predstavu.

 

Hvala ti na ovome osvrtu, na ovoj opservaciji našega rada, moga rada i mene kao glumca.

Bio mi je užitak čitati ovo o sebi i ostao sam pomalo zatečen tvojom sposobnošću da registriraš neke stvari za koje sam bio uvjeren da su oku nevidljive. I zatečen i oduševljen u isto vrijeme i čvrsto vjerujem da je to stvar tvoje prokušanosti; i one kazališne i one ljudske. Imaš život!

 

Hvala ti na svemu što si dao svima nama i Bogu Hvala pa sam dobio priliku da tebi kao režiseru osvježim taj pogled na ovo što radimo i da to napravim dobro i kako treba.

 

Kada ogolimo svu romantiku oko našeg poziva, ovo ostaje zanat. Zanat koji ima svoja pravila struke i koji traži disciplinu.

 

Za mene je moj odnos prema radu ovisan o duhovnosti i sve što dajem na tim daskama mora imati svoje uporište u toj vertikali prema Nebu. To mi je nekako najsigurnije i tu najlakše vidim jesam li pošten prema sebi, prema poslu i prema kolegama.

Upravo sam u tome naučio da u ovome "poslu" nema usporedbe s drugima.

 

Jedina je moralna obveza uspoređivati se sa samima sobom u odnosu na to kakvi smo bili jučer.

Eto, to ti je moja radna filozofija.

 

A kada nešto zanatski dobro zdjelamo i kada znamo da je dobro napravljeno, onda lako možemo pričati o umjetnosti.

 

Ja sam ti tu malo klasičniji tip;

 

Ne vjerujem u suvremeni teatar kriticizma jer on najčešće ne govori jezikom ljubavi. A u kazalištu govoriti o mržnji ne koristeći jezik ljubavi jest pucanj u prazno.

Tek se jezikom ljubavi može donijeti riješenje. Ili barem prijedlog istoga. Sve drugo je ideološki teatar.

 

A povratak kanonu je, mislim - siguran put; novi stilovi i suvremena rješenja u suigri s kanonskim načelima dobrog, istinitog, korisnog i lijepog dovest će sigurno do velikog kazališnog preporoda. Onda će to zaista biti sloboda i kazalište za sve.

 

Evo, ovo sam ti napisao jer si želio neki moj osvrt na sve skupa.

 

Šaljem ti zagrljaj i javim se ako me put nanese kroz tvoj kraj. Obećavam. I hvala još jednom